Procesijom i svečanim euharistijskim slavljem proslavljeno Šimunovo u Dubravama
U subotu, 10. svibnja, bilo je svečano u Dubravama kada je svečanom svetom misom proslavljeno Šimunovo.
Svake godine dan sjećanja na sveti život ovoga franjevca, sina posavskog kraja – čije ime je u novije vrijeme zaživjelo u pobožnosti vjerničkog puka i poznato je kao Šimunovo – proslavlja se datumski druge subote u svibnju. Taj dan kalendarski pada najbliže datumu smrti sluge Božjeg fra Šimuna Filipovića – 9. svibnja 1802. godine. Ove je godine Šimunovo, kao i sve franjevačke proslave, u znaku velike 800. obljetnice Pjesme stvorova svetog Franje.
Fra Šimun Filipović je životom i djelima u svome vremenu istinski nasljedovao svetog Franju za kojim je kao dječak pošao i nastavio u jednostavnosti živjeti svoj poziv. Poslušan svojim redovničkim poglavarima na koncu je završio u Italiji gdje je ostao do kraja života. Osim vjernika dubravskog samostanskog područja i Brčanskog dekanata, u crkvu u Dubravama na Šimunovo hodočaste župljani drugih župa i sudjeluju na svečanoj svetoj misi. Fra Šimunov život i ime nastavljaju privlačiti sve koji osjećaju da u njemu mogu pronaći primjer svetosti i svijetli primjer za nasljedovanje, koji je uvelike promijenio pobožnost kraja iz kojeg potječe i duhovno ga preobrazio Svetost života sluge Božjeg fra Šimuna Filipovića, koji je rođen 1732. godine u selu Seona, okuplja vjernički puk iz svih krajeva u crkvi u Dubravama kako bi duhovno okrijepljeni nastavili svjedočiti svoju vjeru. Svečano misno slavlje predvodio je fra Zdenko Frljić, meštar i odgojitelj novaka u novicijatu u Livnu.
Pred početak svete mise predmolio je molitvu za proglašenje sluge Božjeg fra Šimuna Filipovića blaženim. U svojoj je propovijedi rekao da dok se molimo da sluga Božji fra Šimun bude uzdignut na čast oltara, vidimo da nam Bog pomaže po ljudima koji su njemu bliski. Kazao je da zato i donosimo svoje probleme, tuge i žalosti.
„Fra Šimun je otišao u samostan kako bi postao svet. Nije otišao da pobjegne od svijeta kako pojedini misle – da svećenici i mladići odlaze da bi se pokajali, nego da žive nauk svetog Franje, da ne žive samo sebi, nego da drugima koriste. Da njegov život u samostanu ne bude bijeg od svijeta, nego da ljudima tako nosi Boga. Zato možemo reći da je samoća prva odlika ovoga čovjeka koju i mi trebamo primijeniti životu“, istaknuo je fra Zdenko i nastavio kako je druga fra Šimunova osobina posvećenost molitvi.
„Molitva nije trgovina u kojoj mi tražimo da nam Bog nešto da, nego je molitva i trenutak kada zahvaljujemo Bogu za dar života. Fra Šimun je kao Marija razmatrao o Božjoj Riječi. Kao ona je govorio: ‘Neka mi bude Gospodine po tvojoj riječi’, a ne kako mi često želimo da se ispune samo naše želje i naše molitve. Zato nas fra Šimun upozorava u ovo vrijeme da ne zaboravimo važnost posta i molitve, svoga žrtvovanja i ljubavi za svoje bližnje“, nastavio je razmišljati fra Zdenko o fra Šimunu i njegovoj poruci.
Kao treću fra Šimunovu odliku naveo je potrebu da naš život bude drugima propovijed.
„To znači da kada netko bude razmišljao o nama, kada bude čitao naš život, može reći: ‘Ovaj muškarac i ova žena su uistinu učenici Isusa Krista’. Molimo i mi Gospodina da naši životi, naš rad i trud, kao fra Šimun, utrošimo u naviještanje evanđelja. Samo time ćemo svojoj djeci, svojim bližnjima i našem naraštaju pokazati da se u životu valja žrtvovati“, dio je fra Zdenkova promišljanja.
Na koncu je sažeo glavne naglaske propovijedi:“Fra Šimun nije otišao u samostan da se sakrije, nije svoju molitvu prikazivao samo za sebe nego i za druge. I svojim je životom održao najveću propovijed“.
Na kraju svete mise je gvardijan fra Niko Josić pozdravio subraću svećenike i zahvalio svima koji su sudjelovali u euharistijskom slavlju. Pozvao je sve da i dalje u fra Šimunu vide primjer za nasljedovanje u postizanju svetosti.
M. B.