Arheološka istraživanja na Zidinama i Groblju pokazala su da je tu u prvoj po- lovici 14. stoljeća izgrađena gotička samostanska crkva, da je južno od crkve najvjerojatnije uskoro podignut i samostan, čija se izgradnja vremenski podu- dara s izgradnjom franjevačke crkve i samostana u Milima (Arnautovićima). U drugoj polovici 14. stoljeća, oko 150 m južno od samostana, formira se groblje. Svoj puni razvoj lokalitet Zidine doživljava od sredine 14. do prve polovice 15. stoljeća, za vladavine Stjepana II. Kotromanića i Tvrtka I. Kotromanića.
Pojava ranokršćanskih ili predromaničkih građevinskih elemenata, otkriće romaničke crkve, izgradnja gotičke crkve i samostana te grobovi s prilozima i nadgrobni spomenici bacaju dodatno svjetlo na ovaj mali lokalitet u Usori, koji pokazuje veliku slojevitost. To znači da lokalitet Zidine u Skakavi Gornjoj ima mnogo veći značaj nego što smo na temelju oskudnih povijesnih podataka mo- gli pretpostaviti. Ovi nalazi i spoznaje koje oni pružaju obogatit će kulturno- -povijesnu i arheološku baštinu ne samo ovoga kraja nego i Bosne i Hercegovi- ne u cjelini te će pridonijeti njezinu svestranijem i boljem razumijevanju.
Po završetku prve etape arheoloških istraživanja izvršena je zaštita i prezen- tacija nalaza. Na temelju valorizacije nalaza građevinske strukture izabran je koncept prezentacije ostataka zidova gotičke crkve metodom konzervacije i djelomične rekonstrukcije. Otkriveni ostaci starijih arhitektonskih sklopova prezentirat će se u tlocrtnim gabaritima u parteru gotičke crkve.
Prvi pouzdani spomen franjevačkog samostana u Skakavi potječe od fra Bartola iz Pise, koji
je 1385. sačinio prvi popis franjevačkih samostana u Bosni. Među 35 evidentiranih samostana spominje se i sa- mostan u Skakavi.
Franjevački samostani u sjeveroistočnoj Bosni bili su podijeljeni u dvi- je kustodije – usorsku i mačvansku – a samostan u Skakavi pripadao je usorskoj. Ti su krajevi tijekom 15. i početkom 16. st. bili izloženi ugar- skim, bosanskim i srpskim, a najčešće osmanskim vojnim pohodima. U tim provalama Usora je teško stradala, a naročito 1436. godine, kad je u naletu osmanske vojske porušeno 16 franjevačkih samostana. Je li u tim pohodima stradao i samostan u Skakavi, ne može se pouzdano utvrditi, ali i samostan i kraj oko njega ostali su još neko vrijeme pod kršćanskom vlaš- ću. Međutim, na popisu kustodija i samostana Bosanske vikarije iz 1506. godine samostana u Skakavi više nema, što upućuje da je već napušten. Ponovni spomen samostana nalazimo u dvama izvorima u 17. stoljeću. Posebno je dragocjen izvještaj biskupa fra Nikole Ogramića-Olovčića, koji je, posjetivši 1674. godine župu Bijela, napisao: »U selu ove župe koje se zove Skakava nalaze se franjevački samostan i crkva koje su u stara vreme- na Turci posve porušili, a porušeni zidovi i sada strše«. U narodu ovoga kraja i danas postoji vrlo živa predaja i sjećanje na porušeni samostan: na Zidinama se održavaju vjerski obredi i pale svijeće, a u mjesecu rujnu, o blagdanu Rana sv. Franje, onamo se hodočasti.
Arhitektonski kompleks franjevačkog samostana, smješten na Poligonalno svetište uokvireno je potpornjacima, a u skladu s tipologijom
uskom grebenu, vjerojatno je bio okružen zidom, što je uobičajeno za srednjovjekovne samostane podignute izvan utvrđenih gradova. Iznad lo- kaliteta franjevačke crkve prema jugu se nastavlja strm greben, na kojem je arheološkim iskapanjima otkriveno srednjovjekovno groblje, što upućuje da se u neposrednoj blizini crkve u 13. ili 14. st. moglo nalaziti neko utvrđeno naselje ili utvrda.
Tijekom arheoloških iskapanja 2013. godine gotovo u cijelosti su pronađeni građevinski ostaci zidova veće gotičke crkve, a u njezinoj unutrašnjosti i osta- ci starije romaničke crkve te ostaci zidova najstarijeg arhitektonskoga sklopa, koji po tlocrtnom obliku ukazuje da se radi o krstionici koja je pripadala ne- kom sakralnom kompleksu iz razdoblja ranoga kršćanstva ili predromanike. Osim ostataka zidova pojedinih arhitektonskih sklopova koji pripadaju ra- zličitim vremenskim i stilskim razdobljima, tijekom iskapanja pronađen je i veći broj pokretnih nalaza arhitektonske plastike, od kojih se neki ističu po oblikovanju i jedinstvenosti svojih pro lacija.
Građevinski ostaci gotičke crkve i pronađeni ulomci arhitektonske plastike 
potvrđuju da je riječ o jednostavnoj provincijskoj arhitekturi koja u nekim pojedinostima konzervativno zadržava stilske osobine ranijih razdoblja i sti- lova. Iako je arheološkim istraživanjima otkrivena samo prizemna zona zi- dova gotičke crkve, može se ustvrditi da je gotička crkva građena na način karakterističan za perifernu arhitekturu sa značajkama reducirane gotike. Na to upućuje oblikovanje nekih arhitektonskih elemenata, kao što je sokl od priklesane opeke na perimetralnim zidovima, izvedenima od lomljenoga ka- mena. Tlocrtne dimenzije crkve iznose 23,25 x 9,16 m.
U odnosu na brod crkve, zidovi poligonalnoga svetišta kvalitetnije su izve- deni, tako da su se očuvali na nekim pozicijama u visini otprilike 1-2 m. Na njima se može zamijetiti srednjovjekovni gotički način zidanja kamenom, karakterističan po tehnici poravnavanja redova, odnosno zidanja u horizon- talnim redovima, što je odlika zidanja sakralnih objekata i forti kacijske arhi- tekture krajem 13. i tijekom 14. st.
Poligonalno svetište uokvireno je potpornjacima, a u skladu s tipologijom gotičke arhitekture bilo je nadsvođeno, dok je brod crkve vjerojatno imao tabulat. Na sjevernoj strani svetišta nalazi se sakristija, naknadno pridoda- na korpusu crkve. Svi ti elementi upućuju da ova gotička crkva potječe iz prve polovice 14. st.
Arheološkim istraživanjima u prostoru broda gotičke crkve pronađeni su ostaci zidova starije jednobrodne romaničke crkve dimenzija 13,22 x 7,66 m. Po svemu sudeći, ova je crkva imala nadsvođeno polukružno svetište, dok je iznad broda bio tabulat, a izgrađena je u 13. st.
U svetištu gotičke crkve pronađeni su građevinski ostaci koji odgovaraju tlocrtu poligonalne šesterokutne krstionice, odnosno krsnoga zdenca, uz koji nije bilo nikakvih pokretnih arheoloških nalaza, a oskudni tragovi grad- nje, doslovno sravnjeni sa zemljom pri izgradnji svetišta gotičke crkve, nisu nam pružili dodatne podatke o vremenu izgradnje. Krstionice ovakva tipa vezane su prije svega za ranokršćanske crkvene objekte, ali ponegdje traju i u vrijeme predromanike. Imamo li na Zidinama ranokršćanski nalaz ili se radi o predromaničkoj arhitekturi, pokazat će daljnja istraživanja.
Brod crkve ispunjen je nadgrobnim spomenicima – stećcima (9 komada), a opaženi su i izvan korpusa crkve, južno od svetišta gotičke
crkve (7 komada). Prisutno je više oblika: ploče, sanduci i slje- menjaci te uspravne ploče s motivom križa. Općenito gledano, na Zidi- nama se pojavljuje repertoar stećaka od najstarijih i najrasprostranjenijih oblika, položenoga monolita, ploče, do najrazvijenijih oblika, kvalitetno klesanih monolita s ukrasima. Od 16 evidentiranih stećaka samo su tri ukrašena: dva pripadaju standardnim oblicima kršćanskih nadgrobnih spomenika s prikazom križa u plitkom reljefu, a treći se ističe kao ploča (sanduk) čiju gornju plohu ukrašava plitko uklesan reljef slobodno inter- pretiranoga kalvarijskoga križa, koji je smješten u središnjem dijelu kom- pozicije i dominira prostorom; u gornjem dijelu je udvojen s lijeve strane motivom polumjeseca, a s desne motivom sunca; unutar kružnice sunca ukomponirano je lice djeteta koje spava, dok se kroz kružnicu probijaju zrake sunca, istaknute zracima kao trokutastim elementima. Prikazi polu- mjeseca, sunca i križa najčešći su i najrašireniji motivi na stećcima, ali ovo je dosad jedinstven način prikaza zvijezde-sunca na nekom stećku. Ove stećke možemo datirati od konca 13. do početka 16. st.
Na Zidinama je otkopano i deset grobova: šest u brodu crkve i četiri izvan zidova. Svi su kosturni i položeni istok-zapad. U nekim grobovima prona- đeni su i prilozi: novac, prsten karičice, igla, dugme i sl. Većina ukopa izvr- šena je u pravokutnim rakama u prostoj zemlji, rijetko s tragovima drvenog sanduka. Ističe se grob ispod ukrašenog sanduka koji ima zidanu grobnicu. Ukopi potječu iz različitih vremena: od konca 13. do početka. 16. stoljeća.
Istodobno s istraživanjem na Zidinama istraživalo se i na Groblju, južno od Zidina. Utvrđeno je da su tu radi o srednjovjekovnome gro- blju na redove. Svi su grobovi kosturni i orijentirani istok-zapad, a pokoj- nici imaju ruke prekrižene na prsima ili trbuhu i ukopani su u pravokutne rake s tragovima dasaka i drvenih sanduka. Od 25 istraženih grobova, u pet su uz pokojnike nađeni i prilozi: prsten s motivom ljiljana, ugarski de- nari, brončane pločice s ukrasom, fragmentirana željezna kopča i sl. Pro- nađeni novac ugarsko-hrvatskoga kralja Ludovika I. i njegova nasljednika Sigismunda, kovan između 1373. i 1427, kao i prsten s motivom ljiljana i ukrasne pločice, omogućuju dosta pouzdano datiranje groblja: od druge polovice 14. do konca 15. stoljeća. Groblje nije do kraja istraženo.
