ARHEOLOŠKA ISKAPANJA 2014.

Stručnu ekipu činili su: Zvonko Bojčić, prof. arheologije − voditelj istraživanja, Ana Marić, dipl. arheolog iz Sarajeva − zamjenica voditelja istraživanja, dr. sc Andrijana Pravidur, arheolog iz Sarajeva, Vanja Žugić, mag. arheologije iz Brčkog, Ratko Ivanušec, dipl. po vjesničar umjetnosti i povijesti − suradnikkonzultant. Tehničku dokumentaciju radio je Damir Zahirović, arh. tehničar. Terenske crteže radile su arheologinje Andrijana i Vanja, a terenske fotogra je Ana Marić. Terensku skicu samostana potpisuje Ratko Ivanušec. Idej nu rekonstrukciju crkve i samostana izradio je arhitekt Tomislav Martinović po ideji Z. Bojčića i R. Ivanušeca. Restauraciju nadgrobnog spomenika s ukrasom izvela je restaura torska radionica “Oslik” iz Osijeka. Financijska sredstva za istraživanje osigurala je Vlada Distrikta Brčko, a nositelj investicije i organizator radova je Franjevački samostan Sv. Ante Padovanskog iz Dubrava, Brčko Distrikt.

Tijekom 2014. godine dijelovi nadgrobnog spomenika − stećka s ukrasom koji su otkopani u istraživanjima 2013. godine prevezeni su u samostan u Dubravama gdje je izvršena restauracija i spomenik je postavljen ispred ulaza u sa mostan. On se svakako ističe među nadgrobnim spomenicima na Zidinama. To je tip sanduka čija je gornja strana obrađena klesanjem u plitkom reljefu s ukrasom slobod ne interpretacije kalvarijskog križa koji je smješten u centralnom dijelu kompozicije i dominira prostorom. U gornjem dijelu je udvojen, s lijeve strane, motivom polumje seca, a s desne motivom sunca. Unutar kružnice sunca ukomponirano je lice djeteta koje spava. Kroz kružnicu se probijaju zrake sunca naglašene trokutastim elementima – zrakama. Prikazi polumjeseca, sunca i križa najčešći su i najrašireniji motivi na steć cima srednjovjekovne Bosne. Ovo je dosad jedinstven način prikaza zvijezdesunca na stećcima, a i prikaz križa je posve osebujan. Pojava polumjeseca i zvijezdesunca tumači se kao ostatak starih poganskih vjerovanja koja se spajaju s novim kršćanskim naukom koji postaje općeprihvaćen i prevladavajući, što se vidi kroz prikaz križa koji se kao simbol nove vjere ističe svojom snagom i veličinom. Reljefna kompozicija uok virena je rubnom trakom širine 7 cm. Bočne strane sanduka također su oblikovane jednostavnom skošenom pro lacijom širine 7 cm. Nadgrobna ploča oblikovana je u omjeru 1:2, odnos širine prema visini sanduka, a u oblikovanju motiva kalvarijskog križa korištena je shema geometrijske kvadrangulacije. Nadgrobni spomenik nastao je u vrijeme razvijene kulture pokapanja pod stećcima, sredinom 14. i početkom 15. stoljeća. Postavljanje ovog spomenika ima višestruki značaj: sačuvat će se od propa danja, a simbolički označava vezu samostana u Dubravama sa srednjovjekovnim fra njevačkim samostanom u Skakavi Gornjoj i potvrđuje njegovu višestoljetnu tradiciju i kontinuitet na ovom prostoru.

Prva faza arheoloških istraživanja na lokalitetu ruševina franjevačkog samostana na lokalitetu Zidine u Gornjoj Skakavi 2013. godine sretno je završila otkrićem samostanske gotičke crkve, romaničke crkvice i dijelova ranijeg građe vinskog kompleksa s krstionicom. Gotička crkva je koncem godine konzervirana i dijelom rekonstruirana te tako zaštićena od propadanja i ujedno prezentirana na otvorenom te slobodna za ograničeno i kontrolirano korištenje.
U 2014. godini nastavljena su sustavna arheološka istraživanja južno od samostanske crk ve, u prostoru na kojem smo očekivali ostatke samostana te manja probna iskopavanja sjeverno od crkve. Istraživanje je provedeno na kat. čest. br. 2079/3 vlasništvo Franjevač kog samostana Dubrave na površini od 362 m2. pravcem istokzapad. Na tom prostoru smo u kampanji prošle godine otkrili ostatke zidova za koje smo pretpostavili da pripadaju ostacima samostana.
Tijekom arheoloških iskapanja prostorne cjeline južno od arhitektonskog korpusa franje vačke crkve lokaliteta Zidine, osim grobnih ukopa koji pripadaju starijem srednjovjekov nom groblju koje je okruživalo romaničku crkvu iz 13. st. pronađeni su u tragovima i građevni ostaci zidova arhitektonskog sklopa franjevačkog samostana. Gledajući u cjelini radi se o slabo očuvanim građevnim ostacima zidova koji su gotovo u cijelosti devastirani tijekom kasnijih intervencija (višestoljetno otuđivanje građevnog kamena sa zidova i nje gova upotreba u sekundarne svrhe) pa do posljednjeg zahvata na lokalitetu srednjovjekov ne crkve i samostana, kada je na tom prostoru podignuta recentna kapela.

Analiza građevnih ostataka zidova i samog prostora južno od crkve ukazuje da je fra njevački samostan u Skakavi imao samo jedno samostansko krilo dužine 13 m, koliko je iznosila i dužina broda crkve. Krilo samostana imalo je prostornu dispoziciju sjever jug u odnosu na korpus crkve i bilo je smješteno istočno od pozicije starog groblja, na terenu koje se izrazito snižava prema istoku. U skladu sa srednjovjekovnom redovničkom arhitekturom, samostansko krilo vjerojatno je imalo u prizemlju otvoren hodnik s orijen tacijom prema dvorištu. Arheološkim iskopavanjima prostora uz južni zid broda crkve i poligonalnog svetišta, pronađeni su građevni ostaci ziđa komunikacijskog trakta odnosno prizemnog hodnika u dužini broda crkve. S tim hodnikom omogućeno je povezivanje stambenog prostora (ćelija) samostanskog krila s crkvom.
Samostan je građen kamenom lomljenjakom i opekama romaničkih dimenzija sa starije crkve koje su se koristile za popločenje unutarnjih i vanjskih prostora samostana. S obzi rom da je samostan građen na poziciji starijeg groblja, na kojem su se nalazili nadgrobni spomenici (stećci), zanimljivo je da su se stećci koristili kao sekundarni građevni materijal prilikom podizanja arhitektonskog sklopa samostana. Po svojoj skromnoj veličini, tipologiji tlocrta, reduciranom i krajnje pojednostavljenom načinu gradnje, franjevački srednjovjekov­ ni samostan u Skakavi iz 14. st. možemo ubrojiti u skupinu manjih srednjovjekovnih franje­ vačkih samostana tipa gostinjca u kojem je obitavala manja franjevačka redovnička zajednica koja je mogla biti zastupljena s četiri do šest franjevaca.

Pored opisanih građevnih ostataka samostana Prostor sjeverno od crkve pokriven je grobovima vrlo velike gustoće i u horizontalnoj i u vertikalnoj stratigra ji. Iako je dio grobova uništen izgradnjom i rušenjem recentne kapelice, na ovom relativno ograničenom prostoru evidentirano je gotovo 100 grobova. U ovoj kampanji otkopano je i istraženo 50 grobova. Svi su grobovi kosturni, orijentirani istokzapad, pretežno s rukama na prsima. Grobovi su u pravilu ukopani u prostu zemlju, bez tragova grobne arhitekture. Neki su bili ukopani u drvenim sanducima. Grobovi očito nisu bili obilježavani pa susrećemo na nekoliko mjesta nove ukope preko starijih grobova.
Ono što je posebno zanimljivo i daje elemente za određivanje vremena nastanka grobova su prilozi u grobovima. Od 50 istraženih grobova u njih 21 nađeni su različiti predmeti. Radi se o blizu 200 komada raznih predmeta: kovani novac, igle, praporci, privjesci, perle, naušnice; izrađeni od različitih materijala: bakar, bronca, staklena pasta, srebro, željezo, kamen i sl.
Iz prve analize grobnih priloga može se zaključiti da se radi o dva horizonta pokapanja, odnosno o starijem i mlađem sloju grobnih ukopa. Mlađi sloj prezentiraju grobovi u kojima se nalaze igle, praporci i privjesci (dugmad) koji vremenski i po materijalu korespondiraju s “grobom 1” iz istraživanja 2013. godine, a koji je datiran prilozima poliedarskog privjeska i igle s glavicom u
kraj 15. i početak 16. stoljeća. Naušnice s privjescima iz “gro ba 60” daju naslutiti i treći − najstariji horizont pokapanja.
Stariji horizont pokapanja ističe se po nalazima naušnica. U “grobu 15” nađena je jedna vrlo kvalitetno rađena i dobro očuvana naušnica s jednim granuliranim koljen cem. To je tip naušnice koji se pojavljuje pretežito na grobljima koja se datiraju u 12. i 13. stoljeće, a ima ih na području od Hrvatske i Bosne i Her cegovine do Makedonije i Bugarske na istoku.

Posebnu težinu i pozornost privlače dvije naušnice iz “groba 60”. Radi se o ligranskim na ušnicama s karikom na kojoj su dvije jagode, a između
njih niz petlji s provješenim lančićima. Ovakve naušni
ce pojavljuju se u nekoliko inačica, a najčešće su nala
žene na širokom prostoru oko Konstantinopolja, na Egej skom moru, južnoj Italiji i Siciliji, južnim dijelovima Balkana, Mađarskoj te svega par primjeraka u južnoj Hrvatskoj.

Po svemu sudeći pripadaju vremenu 10. stoljeća nastale pod utjecajem bizantskih ra dionica. Ovaj nalaz na Zidinama sugerira mogući treći, najstariji horizont pokapanja. To je prvi i zasad jedini nalaz koji se može vezati uz treću, odnosno prvu (najstariju) graditeljsku fazu – građevna struktura vezana uz krstionicu, što cijelom kompleksu nalaza na Zidinama daje osobitu vrijednost i značaj.
Iako su građevni ostaci samostana fragmentarni i ne predstavljaju povezanu cjelinu trebalo bi ih svakako sačuvati jer su to ipak jedini ostaci srednjovjekovnog franjevač kog samostana u Skakavi Gornjoj. Stoga smo otkrivene ostatke građevnih struktura zaštitili geotekstilom kao privremenom mjerom. Mišljenja smo da bi ove ostatke tre balo konzervirati i trajno sačuvati. O tome treba dobro promisliti sa strane struke, ali i čuti planove Franjevačkog samostana i lokalne zajednice vezano uz trajnu prezenta ciju i korištenje ovog prostora.
Na kraju treba reći da istraživanja nisu završena. Ostalo je još dosta neistraženih gro bova južno od crkve, a prostor istočno od svetišta mogao bi dati odgovore o karakteru najstarijeg građevinskog sklopa vezanog uz krstionicu.