Tijekom 2013. i 2014. godine na lokalitetu Zidine u Skakavi Gornjoj kod Brčkog sprovedena su arheološka istraživanja srednjovjekovne crkve i samostana, a konačni rezultati su nadmašili prvotna očekivanja. Kroz dvije godine istraživanja srednjovjekovna arheologija i kulturna baština Bosne i Hercegovine obogaćeni su izvanrednim primjerkom sakralne arhitekture, ali i nekim jedinstvenim pokretnim nalazima.
Stanje prije početka istraživanja (foto: V. Mesarić).
Povijesne informacije o samostanu u Skakavi nisu brojne, ali je zanimljivo kako je spoznaja o postojanju takvog mjesta ostala živjeti u narodu i dugo nakon što je samostan prestao postojati. O tome svjedoči sam naziv lokacije, Zidine, koji ukazuje na postojanje zidanih ostataka, kao i živa tradicija hodočašćenja mjesta. Prvi spomen samostana u Skakavi nalazimo u popisu franjevačkih samostana u Bosni, kojeg je 1385. godine sačinio fra Bartol iz Pise. Na popisu kustodija i samostana bosanske vikarije iz 1506. godine, samostan se ne spominje, što znači da je dotad već bio napušten. Da li je uništen tijekom osmanske provale 1436. godine, prilikom koje je stradalo 16 samostana, ne zna se sa sigurnoću. Sljedeći bitan povijesni podatak je izvještaj biskupa fra Nikole Ogramića-Olovčića iz 1674. godine, u kojem se spominje postojanje vidljivih ostataka samostana u mjestu Skakava.
Poligonalno svetište s kontraforima tijekom istraživanja (foto: V. Mesarić).
Prva kampanja istraživanja sprovedena je 2013. godine i tom su prilikom otkriveni, istraženi, konzervirani i prezentirani ostaci romaničke i gotičke crkve, te ostaci potencijalne krstionice, koja bi mogla pripadati razdoblju ranog kršćanstva ili pak predromanike. Osim arhitekture, otkriveni su i brojni ulomci arhitektonske plastike, kao i mali broj pokretnih nalaza. Istovremeno je istraženo i groblje na redove, smješteno južno od crkve, označeno jednostavno kao Groblje.
Lokalitet je smješten na prirodnoj uzvisini, čineći tako dominatnu poziciju u prostoru. S obzirom na nalaz groblja na redove u neposrednoj blizini, realno je za pretpostaviti da je nekad u razdoblju srednjeg vijeka, vjerojatno kroz 13. ili 14. stoljeće, tu osnovano i naselje. Arhitektonski kompleks se sastoji od nekoliko elemenata. Gotička crkva je u tlocrtu jednobrodna, sa dimenzijama 23, 25 x 9, 16 metara i predstavlja tipičan primjer samostanske arhitekture. Zidovi broda crkve su sačuvani u temeljima, ali dovoljno da se prepozna specifičan stil gradnje koji ukazuje na jedan provincijalan gotički stil, tzv. reduciranu gotiku. To je posebice vidljivo na nekim elementima kao što je sokl od priklesane opeke na vanjskim zidovima. Na istočnoj strani se nalazi poligonalno svetište, ojačano kontraforima i nadsvođeno. Zidovi svetišta su građeni kvalitetnije nego zidovi broda, te su sačuvani u visini 1–2 metra, a na njima se prepoznaje tehnika zidanja u horizontalne redove, što je bilo karakteristično za sakralnu i fortifikacijsku arhitekturu 13. i 14. stoljeća. Na sjevernoj strani svetišta nalazi se sakristija, vjerojatno naknadno dodana. Ostaci starije romaničke crkve otkriveni su u korpusu broda gotičke crkve. Ta je crkva bila manja (13, 22 x 7, 66 metara), također jednobrodna, ali sa nadsvođenim polukružnim svetištem. Prema arhitektonskim usporedbama, moguće je datirati ju u 13. stoljeće. Brodovi obaju crkava su bili prekriveni drvenom konstrukcijom, tzv. tabulatom. U svetištu gotičke crkve otkriveni su ostaci još jednog objekta, koji svojim tlocrtom odgovara šesterokutnoj krstionici. Ovakvi se objekti najčešće vezuju za razdoblje ranog kršćanstva ili predromanike, no u ovom konkretnom slučaju nije moguće ništa preciznije reći, s obzirom da nije bilo nikakvih pokretnih nalaza koji bi potvrdli dataciju. Također, ostaci tog najstarijeg objekta su minimalni, jer je isti poravnan prilikom gradnje svetišta gotičke crkve.
Tlocrt istraženog kompleksa (izradio: D. Zahirović).
Cilj druge kampanje 2014. godine bio je otkrivanje samostana uz koji je gotička crkva bila izgrađena. Istražen je prostor južno od samostanske crkve i tom prilikom su otkriveni fragmentarno očuvani ostaci zidova samostanskog krila dužine 13 metara, jednako dužini broda crkve. Razlog slabo očuvanim tragovima samostana leži u dugogodišnjoj eksploataciji kamena kao građevnog materijala, ali i izgradnji recentne kapele na tom prostoru. Uz sami južni zid crkve potvrđeni su ostaci komunikacijskog prostora, tj. prizemnog hodnika kojim je omogućeno povezivanje crkve sa samostanskim prostorom. Samostan je građen lomljenim kamenom, uz korištenje građevnog materijala sa starije crkve. Također, stećci koji su se nalazili na tom prostoru iskorišteni su u istu svrhu. Prema svojim tipološkim značajkama, ovaj se samostan može ubrojiti u skupinu manjih samostana tipa gostinjca, namijenih maloj franjevačkoj zajednici (četiri do šest franjevaca).
Idealna rekonstrukcija samostanskog kompleksa (izradio: T. Martinović).
Na južnom dijelu crkve, između ramena i kontrafora otkriven je dio temelja vrlo kvalitetno građenog zida, koji bi se eventualno mogao povezati sa ostacima pretpostavljene krstionice, odnosno, koji bi mogao pripadati najstarijem sloju građevina iz 10. stoljeća.
Kroz dvije kampanje istraživanja, otkriveni su i brojni ulomci kamene plastike, kao što su rebra gotičkog svoda te stećci, od kojih se posebice izdvaja jedna bogato ukrašena nadgrobna ploča. Također, groblje istraženo 2014. godine je pružilo nekoliko vrlo zanimljivih i rijetkih nalaza.
Rebro gotičkog križnog svoda (foto: R. Ivanušec)
Uz prethodno opisane nalaze arhitekture, tj. ostatke romaničke i gotičke crkve, objekta pretpostavljenog kao krstionica te iznimno skromnih ostataka samostana, arheološki lokalitet Zidine u Skakavi Gornjoj dao je i niz pokretnih nalaza, koje možemo podijeliti u tri skupine: arhitektonska plastika, nadgrobni spomenici – stećci i grobni prilozi.
Arhitektonska plastika su funkcionalni dijelovi arhitekture koji imaju konstruktivnu i dekorativnu funkciju, primjerice, prozori, nadvratnici, dovratnici, rebra svoda, zaglavni kamen svoda i sl. Posebice su bitni za dataciju, jer se prema njima može odrediti starost građevine, ali i umjetnički doseg majstora. Na ovom je lokalitetu otkriveno nekoliko takvih nalaza, koji se ističu po svom oblikovanju. U prvom redu tu su profilirana rebra gotičkog križnog svoda iz prve polovice 14. stoljeća.
Na lokalitetu je otkriveno ukupno 16 nadgrobnih spomenika, od toga 9 u brodu crkve, 7 južno od svetišta, a prisutni su klasični stećci te dvije jednostavne ploče sa motivom križa. Stećci se javljaju u formi ploče, sanduka i sljemenjaka, a jedna se ploča posebice ističe po dekoraciji. Ta je ploča otkrivena unutar crkve u kampanji 2013. godine, a predstavljala je gornju plohu sanduka. Ukrašena je plitkim reljefom i to motivom kalvarijskog križa kao središnjim motivom. U gornjem dijelu je sa lijeve strane motiv polumjeseca, a sa desne motiv sunca, koje je oblikovano kao lice djeteta dok spava, dok se kroz kružnicu probijaju zrake sunca. Iako su motivi sunca i mjeseca vrlo česti u srednjovjekovnoj ikonografiji, te ih često srećemo na stećcima, dosad nije zabilježena ovakva kompozicija. Također, izvedba kalvarijskog križa je dosta jedinstvena.
Ploča sa motivima kalvarijskog križa, sunca i mjeseca smještena ispred zgrade samostana (foto: R. Ivanušec)
Prema svemu, mogao bi se datirati u 14. ili početak 15. stoljeća. Tijekom 2014. godine, ploča je restaurirana i postavljena ispred ulaza u samostan. Ostali stećci su neukrašeni, a zanimljivo je kako su neki od njih korišteni kao sekundarni građevinski materijal prilikom izgradnje arhitektonkog sklopa samostana. Dvije ploče sa motivom križa su jednostavne kršćanske nadgrobne ploče iz razdoblja osmanske vladavine.
U prvoj kampanji 2013. godine, istraženo je deset kosturnih grobova koji su se nalazili unutar crkve i južno od broda. Radi se o vrlo jednostavnim ukopima, direktno u zemlju ili eventualno u drvenom sanduku. Prema nalazima uz pokojnika (novac, prsten, igla i sl.) grobove je moguće datirati u razdoblje od kraja 13. do početka 16. stoljeća. Iste je godine istraženo i groblje južno od lokaliteta Zidina, smješteno na drugoj strani platoa i nazvano jednostavno Groblje. Radi se o tipičnom srednjovjekovnom groblju na redove, gdje su pokojnici polagani na leđa sa rukama prekriženim na prsima ili trbuhu.
Situacija na terenu tijekom iskopavanja (foto: A. Marić)
Često su potvrđeni i ostaci drvenih sanduka. Ukupno je istraženo 25 grobova, a u nekima od njih pronađeni su i nalazi poput novaca, prstena s motivm ljiljana, fragmentirane brončane kopče i sl. Tijekom druge kampanje 2014. godine, nastavilo se sa istraživanjem grobova uz crkvu. Istraženo je 50 grobova, ali je njihov broj znatno veći, s obzirom da su vrlo gusto poredani, i horizontalno i vertikalno. Ponegdje su poremećeni kasnijim devastacijama, a često i međusobno ispreturani. Svi su grobovi kosturni, orijentirani istok–zapad, uglavnom sa rukama na prsima. U više od polovice istraženih grobova otkriveni su prilozi, na temelju čega su se dobile nove informacije. Prema nalazima iz grobova, moguće je razlikovati dva horizonta ukapanja. Mlađi horizont se datira na kraj 15. i početak 16. stoljeća, što se može povezati sa gotičkom crkvom.
Brončana naušnica iz groba 60 (foto: Z. Bojčić)
Prema nalazu srebrne naušnice sa granuliranim koljencem iz groba 15, stariji se horizont datira u 12. i 13. stoljeće, što bi odgovaralo dataciji romaničke crkve.
Međutim, u grobu 60 su otkrivene naušnice koje se prema analogijama datiraju u 10. stoljeće, što ukazuje na potencijalni treći, najstariji horizont ukapanja koji bi se mogao eventualno povezati sa ostacima pretpostavljene krstionice. To su brončane naušnice sa dvije jagode između kojih je niz petlji sa okačenim lančićima.
Riječ je o vrlo rijetkom tipu naušnica, kakve su poznate sa širokog prostora Konstantinopolja, na Egejskom moru, južnoj Italiji i Siciliji, južnom Balkanu, Mađarskoj i nekoliko primjeraka u južnoj Hrvatskoj. Na prostoru Bosne i Hercegovine ovo je prvi takav poznati primjerak.
Napisala: Ana Marić, Zemaljski muzej BiH
Istraživanje lokaliteta nije završeno, preostala je još jedna kampanja kojom bi se zaokružila priča. No, bez određenih ljudi, koje je nužno spomenuti, priča ne bi bila ni započeta. Fra Stjepan Pavić iz samostana u Dubravi, našao je podatak o franjevačkom samostanu u Skakavi, prvo u djelu Nikole Pizanskog (14. st.) kasnije i u vizitacijama baroknih biskupa. Višegodišnjim trudom i zalaganjem uspio je osigurati novce od strane distrikta Brčko, te se moglo započeti s istraživanjima koja je vodio osječki arheolog Zvonko Bojčić s ekipom iz Sarajeva i Brčkog. Svoj obol su dali i ostali fratri iz samostana, kao i lokalno stanovništvo koje je sudjelovalo u iskopavanjima.
